6. maja, na Đurđevdan, Srbi su pokupljeni iz zatvora i dovedeni do Vijećnice, gradske kuće u Sarajevu gdje su ih čekali vozovi smrti koji će ih odvesti u Jasenovac.
U vozovima smrti, u jednom momentu nastala je pjesma “Đurđevdan” koja se najprije začula iz grla jednog mladića, člana Kulturno-umjetničkog društva “Sloga” iz Sarajeva: “Proleće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni – Đurđevdan je!”. A onda se ta pjesma lancano počela širiti od usta do usta, od vagona do vagona.
Ovo se nije dopalo njemačkim vojnicima, zatvorili su šibere na vagonima, a zatvorenici su ostali bez zraka na veoma skučenom i malom prostoru, zbijeni jedni do drugih, mnogi nisu stigli živi.